Dvije godine kasnije u "civilu" sam svjedočio odličnoj organizaciji 11. utrke Grada Labina u organizaciji bbk Istra-Bike koja je okupila šezdesettroje natjecatelja na dužoj utrci i trideset dvoje na kraćoj. Kraća je utrka bila rezervirana za mlade do 15 godina i tu treba napomenuti da su drugo peto i šesto mjesto u ukupnom poretku osvojile cure te da je druga Renata Kutnjak iz AK Albona (Labin) za prvim dečkom Davidom Ivaninićem zaostala samo dvije sekunde. Najmlađi trkač Leon Grbčić iz Kastva rođen je 2004. godine i, gle čuda, i prošle je godine bio najmlađi trkač na ovoj utrci. Sudeći po njegovom osmijehu ima svijetlu budućnost u politici.*
Glavnu je utrku poveo Zoran Žilić i zadržao vodstvo do kraja, veteran Saša Belčić bio je drugi a slovenski junior Jovan Rok treći. U prvoj skupini su još bili lokalni heroj Ivan Stanić koji se sprema za "Veliku Jabuku" i Goran Modrušan koji je došao pet sekundi prije Stanića i pokazao kako mu dobro leže i nepustolovne utrke a manje se i oznoji.
Cure su se ravnomjerno rasporedile i u očekivano pravilnim razmacima ulazile u cilj, Ida Šurbek kao prva, Barbara Belušić kao druga i Suzana Alberini kao treća (da, u rodu smo). Četvrta Dajana Diklić (iz klana Diklić) ima novog dečka** pa joj četvrto mjesto nije tako teško palo sudeći po smješku upućenom (nama) nepoznatom obožavatelju iz mobitela.
A sad (p)o organizaciji:
Za trideset kuna startnine sudionici su dobili pristojnu majicu, dvije okrjepe po krugu (jana) i hladne izotonične napitke powerbar na cilju (iz automata). Rezultati su bili dostupni otprilike kada je zadnji natjecatelj ušao u cilj a pet minuta kasnije desetak netom isprintanih biltena već je kolalo po trgu. Mozak cijelog projekta Robert Faraguna korektno je odradio spikerski dio posla iskoristivši razglas Prljavog Kazališta dok je "mama" sportskog saveza Grada Labina šarmantna Eni Babić podijelila pobjednicima svih kategorija (a bilo ih je puno) pune vrećice sponzorskih nagrada kao i pehare i medalje.
Proglašenje ukupnih pobjednika preselilo se u dvorište iza zgrade gradskog poglavarstva gdje je bila zakuska sa sendvičima (bilo je i vegetarijanskih), pivom i gaziranim napitkom omražene multinacionalke kojoj nećemo raditi reklamu ako Tanji ne plate masne pare :P. Dok nitko nije gledao, uspio sam maznuti dva sendviča a ogrebao sam se i za dvije majice od kojih je jedna, kao, za Tanju. Slično sam napravio na utrci Lovran - Učka kada sam uzeo majicu za Paklenog koju će dobiti nikad.
Dvije godine pametniji, odlazim bogatiji za lijep doživljaj, dvije majice i nove prijatelje (sendviče sam odmah pojeo). Možda slijedeće godine skinem dovoljno sala pa istrčim ovu utrku na čiju bi se organizaciju netko u Istri (vi znate tko) mogao ugledati a ne fušariti samo za profit kao na Koritima.
*u trčanju nema svijetle budućnosti, nije to nogomet.
**ovaj trač je moj prilog podizanju čitanosti AS portala.
Pozdrav, Dino
Puno fotki ovdje.
Glavnu je utrku poveo Zoran Žilić i zadržao vodstvo do kraja, veteran Saša Belčić bio je drugi a slovenski junior Jovan Rok treći. U prvoj skupini su još bili lokalni heroj Ivan Stanić koji se sprema za "Veliku Jabuku" i Goran Modrušan koji je došao pet sekundi prije Stanića i pokazao kako mu dobro leže i nepustolovne utrke a manje se i oznoji.
Cure su se ravnomjerno rasporedile i u očekivano pravilnim razmacima ulazile u cilj, Ida Šurbek kao prva, Barbara Belušić kao druga i Suzana Alberini kao treća (da, u rodu smo). Četvrta Dajana Diklić (iz klana Diklić) ima novog dečka** pa joj četvrto mjesto nije tako teško palo sudeći po smješku upućenom (nama) nepoznatom obožavatelju iz mobitela.
A sad (p)o organizaciji:
Za trideset kuna startnine sudionici su dobili pristojnu majicu, dvije okrjepe po krugu (jana) i hladne izotonične napitke powerbar na cilju (iz automata). Rezultati su bili dostupni otprilike kada je zadnji natjecatelj ušao u cilj a pet minuta kasnije desetak netom isprintanih biltena već je kolalo po trgu. Mozak cijelog projekta Robert Faraguna korektno je odradio spikerski dio posla iskoristivši razglas Prljavog Kazališta dok je "mama" sportskog saveza Grada Labina šarmantna Eni Babić podijelila pobjednicima svih kategorija (a bilo ih je puno) pune vrećice sponzorskih nagrada kao i pehare i medalje.
Proglašenje ukupnih pobjednika preselilo se u dvorište iza zgrade gradskog poglavarstva gdje je bila zakuska sa sendvičima (bilo je i vegetarijanskih), pivom i gaziranim napitkom omražene multinacionalke kojoj nećemo raditi reklamu ako Tanji ne plate masne pare :P. Dok nitko nije gledao, uspio sam maznuti dva sendviča a ogrebao sam se i za dvije majice od kojih je jedna, kao, za Tanju. Slično sam napravio na utrci Lovran - Učka kada sam uzeo majicu za Paklenog koju će dobiti nikad.
Dvije godine pametniji, odlazim bogatiji za lijep doživljaj, dvije majice i nove prijatelje (sendviče sam odmah pojeo). Možda slijedeće godine skinem dovoljno sala pa istrčim ovu utrku na čiju bi se organizaciju netko u Istri (vi znate tko) mogao ugledati a ne fušariti samo za profit kao na Koritima.
*u trčanju nema svijetle budućnosti, nije to nogomet.
**ovaj trač je moj prilog podizanju čitanosti AS portala.
Pozdrav, Dino
Puno fotki ovdje.